U nedjelju, 16. rujna 2018., dogodio se uzbudljiv i sretan naš hodočasnički polazak iz župe sv. Ante u Sutini u glasovito svetište Majke Božje u Lurdu, u Francuskoj. Domalo su nam se pridružili hodočasnici ili možda bolje vozočasnici iz župe sv. Ivana Krstitelja u Poklečanima, a stigavši u Posušje, eto nam suputnika iz našega dekanatskog i općinskog središta, koji će s nama iz dviju župa Rakitna vožnjom, molitvom, pjesmom, pa i hodom, častiti i slaviti Majku Božju – Gospu Lurdsku, koja se ukazala 14-godišnjoj djevojčici Bernardici Soubirous 11. veljače 1858. u špilji Masabjej (Massabielle) pokraj rijeke Gave. Na ovom hodočašću bilo nas je 42 hodočasnika, 2 vozača i 2 vodiča: pročelnik Teološkoga instituta u Mostaru i župnik Jablanice i Drežnice dr. don Marko Šutalo i moja malenkost u službi sutinskoga župnika.
Pomolivši se za sretno putovanje, vožnja je nastavljena s unutarnjim radostima i iščekivanjima susreta s ostalim hodočasnicima u Lurdu s kojima ćemo iznijeti Bogu po Bogorodici sve svoje želje i nakane radi kojih i putujemo. Brzo smo stigli na granicu i ušli u Europsku uniju, najprije u svoju matičnu domaju Hrvatsku, a potom Sloveniju, te Italiju i u utorak 18. rujna u 22 sata u zemlju našega konačnoga odredišta Francusku, koju je Lurd učinio glasovitom. Već smo u noći nešto nazreli i vidjeli u tome gradu, ali tek smo sutradan, u srijedu 19. rujna, dobro odmorni krenuli za onim duhovnim blagom radi kojega smo i došli.
Glavni lik našega pohoda ovome gradu jest Gospa koja se ukazala mlinarevoj kćeri Bernardici 11. veljače 1858. u špilji Masabjej, gdje je postavljen kip Gospin 1864. god., što ga je izradio lionski kipar Josip Fabich. U svemu je bilo 18 ukazanja s isto toliko poruka, a i potvrda od kojih je i ta da je Gospa odgovorila na Bernardičin upit, tko je ta gospođa: Ja sam Bezgrješno Začeće! Ovo je bila potvrda Papina proglašenja 1854. god. bule o Marijinu Bezgrješnom Začeću. No, samo četiri godine poslije ukazanja, tj. 1862., mjesni je biskup ukazanja protumačio vjerodostojnima, što je dalo polet svima da se postupno razvija svetište. Otpočeta je izgradnja bazilike pod vodstvom pariškog svećenika M. Peyramele, a 1873. god. krenuo je tijek velikoga nacionalnog francuskog svetišta. God. 1883. otpočela je gradnja i druge crkve s naslovom Crkva Krunice u podnožju bazilike, koja je posvećena 1901. god. God. 1907. Pio X. proširio je proslavu ovoga događaja na cijelu Katoličku Crkvu pod naslovom Gospa Lurdska, što se slavi 11. veljače. God. 1908., u povodu 50. obljetnice Gospinih ukazanja i potvrđenih ozdravljenja na tijelu a mnogo više na duši, niklo je i kod nas u Vepricu pokraj Makarske Gospino svetište u špilji koja ima sličnosti s onom u Lurdu. Osnovao ga je splitsko-makarski biskup Juraj Carić, koji je po svojoj želji tamo i pokopan. Kod nas u Posuškom dekanatu u Viru slavi se taj Gospin blagdan 11. veljače kada je ujedno i Dan bolesnika što ga je 1992. god. uveo u crkvenu praksu papa Ivan Pavao II. Bernardica, rođena 7. siječnja 1844., poslije ukazanja otputovala je 8. srpnja 1866. u samostan sv. Gildarda blizu grada Neversa, gdje je postala redovnica Marija Bernarda. Oboljela je i umrla u 31. godini svoga života 16. travnja 1907. Proglašena je svetom 8. prosinca 1933.
Te srijede 19. rujna imali smo svetu Misu u kapelici Crux Gloriosa. To je poseban doživljaj slavlja ovih svetih otajstava, što ih mi slavimo svakoga dana, napose blagdanima i nedjeljama. Poslije Mise uslijedio je obilazak crkava u svetištu i Gospine špilje. Sudjelovali smo i na klanjanju pred Presvetim Sakramentom, kada smo imali prigodu očitovati svu svoju nutrinu Bogu po Gospi, našoj dragoj Majci. Pohodili smo Isusa i u podzemnoj bazilici pape Pia X. Popodne imali smo mogućnost kupanja u svetoj vodi. Poseban i nezaboravan doživljaj zbio se uvečer u 21 sat kada smo bili dionici procesije sa svijećama i moljenja krunice. Za vrijeme te krunice pred 30.000 vjernika izmolili smo dvije Zdravo Marije i otpjevati kiticu pjesme Sred Lurdske pećine na svome hrvatskom jeziku. Kako je lijep i veličanstven doživljaj u Lurdu moliti i pjevati na hrvatskome jeziku! Crkva je Majka svih naroda!
Drugoga dana našega boravka na ovome svetom mjestu, u četvrtak 20. rujna, opet smo slavili svetu Misu u kapelici Crux Gloriosa. Nakon Mise obavili smo pobožnost Križnoga puta na brdu u samome Lurdu. Popodne omogućena je osobna pobožnost s kupanjem u svetoj vodi onima koji nisu uspjeli doći na red dan prije. Posebno dojmljivo je obilaženje Bernardičine rodne kuće i sela, koje vjerno odaje starinu i oslikava tadašnje stanje, život, rad, običaje. Uvečer smo ponovno sudjelovali u procesiji sa svijećama i moljenjem krunice.
I trećega dana, u petak 21. rujna, slavimo Misu povezano s jutarnjom molitvom, a ovoga puta u Gospinoj špilji s početkom u 7,30 sati. Mnoštvo vjernika iz svih krajeva svijeta u Špilji, a Misa na hrvatskom jeziku. Milina je slušati taj jezik kao i šum Gave i glasove Neba.
Naš hodočasnički program zaustavio nas je u ponedjeljak 17. rujna u gradu Padovi, koji je nama poznat po sv. Anti Padovanskom (1195.-1231.; svetac 1232.) iz Lisabona u Portugalu i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću (1866.-1942.; svetac 1983.) iz Herceg Novog u Boki kotorskoj, kojemu je posvećena crkva u Tribistovu. U ovaj grad stigli smo u 7 sati. Najprije smo se malo odmorili, a potom slavili Misu u Svetištu sv. Leopolda. Poslije Mise obišli smo svetište sv. Leopolda pohodili i baziliku sv. Ante Padovanskog, gdje smo se pomolili Bogu po zagovoru ovoga svjetskoga sveca, koji je zaštitnik više naših crkava u Hercegovini, a jedna od njih jest i naša crkva u Sutini. Razgledali smo sve to i divili se ljepoti i skladu građevina, a ponajviše veličini dvojice svetaca, kojima pridružujemo sv. Justinu, zaštitnicu grada Padove.
Nakon obilaska Padove u popodnevnim satima uslijedio je nastavak putovanja prema gradu Santo Stefano pokraj San Rema. Tu smo prenoćili. Doručkovavši u tome turističkom gradu, uputili smo se toga utorka 18. rujna prema čuvenome Avignonu u Provansi u južnoj Francuskoj na lijevoj obali rijeke Rone. Za nas je zanimljivo razdoblje života i djelovanja papa u ovome gradu. God. 1309. papa Klement V. odabrao je Avignon kao svoju rezidenciju. Tu je papinstvo ostalo sve do 13. siječnja 1377. Papinska palača sagrađena je u gotičkom stilu od 1335. do 1364. god. Znamenita je i avignonska katedrala Notre Dame. Diči se i svojim Sveučilištem iz 1393. god. što ga je osnovao papa Bonifacije VIII. U spomenutoj katedrali slavili smo svetu Misu, a potom smo razgledali dijelove grada.
Na povratku uslijedili su usputni pohodi grada Carcassonnea u ravnici Aude, zatim grada i svetišta u Maximin la St. Baume gdje se nalaze relikvije sv. Marije Magdalene i gotička crkva njoj u čast. Prenoćili smo u San Bartolomeju u blizini grada San Rema i sutradan 22. rujna slavili Misu u župnoj crkvi. Potom je uslijedilo putovanje prema Milanu, gdje smo razgledali gotičku katedralu iz 14. st. i sjetivši se Milanskoga edikta, kojim je Crkva dobila slobodu djelovanja, uputili smo se kroz Italiju, Sloveniju i Hrvatsku u svoje drage krajeve, gdje smo stigli 23. rujna.
Sutina, 25. rujna 2018. don Slaven Ćorić
Izvor: www.cnak.ba