Povjest Crkve

Danas je nezamislivo kako su živjeli i šta su sve proživljavali vjernici i svećenici Rakitna u svojoj prošlosti, bili su proganjani a nisu imali niti jedne crkve. Mise su se slavile na grobljima, u pećinama pod otvorenim nebom, skrivajići se u prirodi.
Iz povijesnih knjiga mogu se naći podaci da su u Rakitnu postojale dvije crkve; na lokalitetu Desnjovača u Sutini, nepoznatog sveca i u Vrpolju svetog Marka Evanđelista. Nepoznato je kada su ove crkve sagrađene kao i kada su porušene. Biskup Bijanković napominje 1710 godine da su Rakićani htjeli obnoviti jednu od gore navedenih crkvi ali da turski zulum nije dozvolio. Sve do 1845 Rakitno je pripadalo  župi Seonica, pa su svećenici iz Seonice  boravili i pastorizirali na području Rakitna. Poznata su nam imena nekih svećenika iz tog doba pa ću ih navesti: don Toma Kolaković(1718-1788) rodom iz Roškog Polja, umro u Rakitnu i ukopan na Petrovića groblju, don Jakov Perković(1767-1836) rodom iz Vinice,  umro u Rakitnu i ukopan na Petrovića groblju,don Ilija Jurčević(1787-1823), fra Franjo Lauš(1832-1834), fra Pavao Miličević(1836-1837), fra Ilija Barišić(183-1838), fra Stjepan Jablanović1840, fra Antonio Gutić 1840, fra Mijo Kutleša(1840-1842), fra Frano Iveka 1844 i fra Petar Knežović(1844-1848). Biskupi su povremeno navraćali i obavljali  vizitacije uz slavljenje sakramenata, mise, krizme, ispovijedi a ujedno bi radili popise pučanstva i slali ih u Rim. Prvi je Rakitno pohodio 1706 biskup Nikola Bijanković. On je Rakitno posjetio još 1710. godine i 1723. godine. Od drugih biskupa dolazili su:  biskup Dragičević 1741 godine, 1768. fra Marijan Bogdanović, 1779. biskup Dobretić, 1813. biskup Miletić.

Iz biskupskih popisa 1741. godine cijelo Rakitno, skupa sa Drežnicom brojalo je ukupno 49 katoločkih obitelji s 513 osoba, od toga su u Drežnici 4 obitelji s 33 osobe. Godine 1768 smanjio se broj obitelji kao i stanovnika 39 obitelji s 467 osoba, od čega u Drežnici 3 obitelji s 23 osobe. Godine 1813 biskup Miletić popisao je u Rakitnu 95 kuća s 928 katolika, pravoslavnhi i muslimana nema, a u Drežnici je bilo svega 8 katolički kuća s 45 katolika. Do 1815. godine dolazi do značajnog smanjenja broja obitelji i osoba zbog strašne kuge.   Detaljni broj Obitelji i osoba po selima 1815. godine može se vidjeti u tabeli.

Od 1845. godine Rakitno postaje, skupa sa Drežnicom, samostalna kapelanija a fratri nastavljaju uredno voditi popise stanovništa sto se može vidjeti iz priložene tabele.

1866. godine Rakitno postaje samostalna župa. Drežnica se odvaja 1871. godine od župe Rakitno i postaje samostalna župa. Prvim  župnikom u Drežnici imenovan je fra Mijo Nikolić, koji je u Drežnici i preminuo 1875. Prije Drugog svjetskog rata 1939. godine odcijepila se i župa Sutina od župe Rakitno. Ona je  samo kratko postojala kao samostalna župa. Tek 1962. godine, biskup Petar Čule izdaje dekret i Sutina postaje samostalna župa. Pred kraje  turske vladavine i dolaskom Austrougarske moze se zaključiti da u Rakitnu dolazi do naglog porasta stanovništva, pa tako Rakitska župa pred Prvi svjetski rat broji preko 3800 vjernika. U Prvom svjetskom ratu Rakitno je izgubilo 357 osoba. Najveći broj župljana  Rakitno je imalo 1940. godine. tada je živilo 3929 župljana u Rakitnu. Poslije Drugog svjetskog rata u Rakitnu dolazi do iseljavanja stanovništva, prvenstveno zbog teškog ekonomskog stanja te zbog lošeg odnosa tadašnje komunističke vlasti (etiketiranje stanovništva, nisu ulagali u razvoj mjesta).


Ponovni posjet jednog biskupa Rakitnu i prva krizma, nakon Drugog svjetskog rata, u Rakitnu bila je 9. srpnja 1950. Biskup Petar Čule bio je u zatvoru pa je krizmu obavio njegov generalini vikar don Andrija Majić. Toga dana krizmano je 1250 mladih iz Rakitna i Sutine.  
Prva  crkva (slamata kuća)  je izgrađena 1855 u Poklečanima  trudom i odricanjem Rakitskog puka i uz pomoć crkvene uprave sa Širokog Briga. Nažalost, izgorjela je 1869. Iste godine župnik fra Rafo Radoš sagradio je na istome mjestu prostranu kuću s podrumom i kapelicom. Iako malo mjesto Rakitno je Katoličkoj Crkvi podarilo slijedeće svećenike, redovnike i časne sestre:
Fra Mijo Pavković(1710-1770), fra Bernard Tokić(1738-1779), fra Anđeo Mustafić(Drinovac)(1779-1848) – ova trojica su živjeli davno i pored njihova imena se navodi da su iz Rakitna.
Za sve ostale navedene imamo dovoljno dokaza da su rođeni na području Rakitna a to su:

Imamo i četiri  časne sestre: